Problemi djece sa poteškoćama u razvoju u obrazovnom sistemu TK
Svaki zakon se temelji na jednom osnovnom principu, a to je princip nediskriminacije. U ovom kontekstu to podrazumijeva da osobe sa poteškoćama u razvoju raspolažu svim pravima kao i svaki drugi građanin. Kroz ovakve situacije, država je obavezna prvenstveno da uskladi svoje domaće zakonodavstvo sa međunarodnim normama, te pored toga da vodi računa i o praktičnoj primjeni svih pravnih propisa.
Jedan od prvih međunarodnih dokumenata koji reguliše i štiti prava djeteta je UN Konvencija o pravima djeteta. UN Konvencija o pravima djeteta je osnovni međunarodni dokument koji definira dječija prava, između ostalih i neotuđivo pravo na obrazovanje, bez diskriminacije na osnovu spola, rase, nacionalnosti, socijalnog i kulturološkog statusa, religije, psiho-fizičkih i drugih ličnih osobina. Usvojena je davne 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koji garantuju prava svakoga djeteta. Fokus ove UN-ove Konvencije jeste da razjasni obaveze odraslih prema djetetu kao i obaveze brojnih faktora (kao npr. društvenih) u vezi sa zaštitom djeteta.
Jedan od najvažnijih dokumenta koji se tiču inklzije je svakako Izjava iz Salamanke (jun 1994) koja naglašava da su redovne škole s inkluzivnom orijentacijom najefektnije sredstvo borbe protiv diskriminatornih stavova, izgradnje inkluzivnog društva i postizanja obrazovanja za sve. Također se ističe da mnoga djeca doživljavaju poteškoće u učenju i stoga imaju posebne obrazovne potrebe u nekom periodu svog školovanja. Škole moraju naći način da uspješno obrazuju svu djecu, uključujući i onu koja imaju ozbiljne poteškoće i smetnje u razvoju. U Izjavi se također spominju i Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom prema kojima bi obrazovanje djece s poteškoćama trebalo biti integralni dio obrazovnog sistema.
TEMELJNI PRINCIPI IZJAVE IZ SALAMANKE
• svako dijete ima osnovno pravo na obrazovanje i mora mu se pružiti prilika da postigne i održava jedan prihvatljiv nivo učenja;
• svako dijete ima jedinstvene karakteristike, interese, sposobnosti i potrebe za učenjem;
• obrazovni sistemi bi se trebali planirati i obrazovni programi implementirati tako da vode računa o širokoj raznolikosti ovih karakteristika i potreba;
• učenici s posebnim obrazovnim potrebama moraju imati pristup redovnim školama koje bi im bile prilagođene putem odgovarajućih pedagoških nastojanja kojima je moguće izaći u susret tim potrebama;
• redovne škole sa ovakvom inkluzivnom orijentacijom su najefikasniji načini suzbijanja diskriminatorskih stavova, kreiranja otvorenih zajednica, izgradnje inkluzivnog društva i ostvarivanja obrazovanja za sve; štaviše, one obezbjeđuju efikasnije obrazovanje za većinu djece i unapređuju efikasnost i isplativost cjelokupnog obrazovnog sistema.
DOMAĆA ZAKONSKA REGULATIVA
Bosna i Hercegovina je usvajanjem međunarodne regulative pokazala opredjeljenje za uvažavanje načela demokratije i poštivanja ljudskih prava. Obrazovanje se odvija po prilagođenim programima, i to u redovnim školama i prema programima prilagođenim individualnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima.
U članu 3 Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju ističu se neki od ciljeva općeg obrazovanja:
- osiguravanje optimalnog razvoja za svaku osobu, uključujući i one s posebnim potrebama, u skladu sa njihovim uzrastom, mogućnostima i psiho-fizičkim sposobnostima
- osiguravanje jednakih mogućnosti za obrazovanje i mogućnost izbora na svim nivoima obrazovanja, bez obzira na: spol, rasu, nacionalnost, socijalni i kulturološki status, religiju, psiho-fizičke i druge lične osobine.
U članu 4 istog zakona se naglašava jednom naglašava i podvlači da:
-
svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti učešća u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi,
-
jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uslova i prilika za sve, za početak i nastavak daljeg obrazovanja,
-
odgovarajuće obrazovanje podrazumijeva obrazovanje koje, u skladu s utvrđenim standardima osigurava djetetu da na najbolji način razvije svoje urođene i potencijalne umne, fizičke i moralne sposobnosti, na svim nivoima obrazovanja.
Pored toga, Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju Tuzlanskog kantona reguliše određene propise koji se tiču obrazovanja djece sa poteškoćama u razvoju. Tako se, u Članu 48. tog Zakona ističe da je „obrazovanje djece sa poteškoćama u razvoju od prioritetnog javnog interesa i sastavni dio jedinstvenog obrazovnog Sistema“, te da se kao takvo provodi u skladu za ovim Zakonom.
Osnovni cilj obrazovanja djece sa poteškoćama u razvoju je da se svim učenicima pruže jednake mogućnosti uživanja koristi od obrazovanja i učešća u društvu, na način koji se zasniva na principu najboljeg interesa djeteta. Obrazovanje se odvija u redovnim školama, na principu integrisanog obrazovanja, što znači da svi učenici, uključujući i one sa poteškoćama u razvoju, imaju pravo da budu dio redovnog razreda.
Osim redovnog, integrisanog obrazovanja, moguće je i uspostavljanje specijalnih škola koje bi, uz podučavanje djece i unapređivanje njihovih sposobnosti, takođe bile odgovorne za obuku nastavnika za rad sa takvim učenicima, te informisanje roditelja.
Dalje, u skladu sa Članom 50. ovog Zakona, djeca sa poteškoćama u razvoju imaju pravo na normalno trajanje školovanja, a škola je odgovorna da tim učenicima obezbijedi sticanje redovnog obrazovanja.
Škola može, uz prethodnu saglasnost Ministarstva, angažovati nastavnike i stručne saradnike radi realizacije posebnih obrazovnih programa za učenike sa poteškoćama u razvoju. Ti učenici imaju pravo na individualni nastavni plan i program, koji bi bio prilagođen njihovim obrazovnim potrebama i sposobnostima.
INKLUZIJA U MEĐUNARODNIM DOKUMENTIMA
UN KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
IZJAVA IZ SALAMANKE
